FC Sartid - Mogren 2:2

  Stadion: Tvrdjava, gledalaca 4.000, strelci Kocić u 14 i Vasković u 40 za FC Sartid a Zec u 12 i autogol Damjanovića u 72 minutu.

   Meč izmedju FC Sartid-a i Mogrena nije doneo ništa novo, igra FC Sartid-a nije zadovoljila oko 4.000 gledalaca koji su i ovaj put došli da bodre svoje ljubimce i pored toga što je gostovao protivnik koji je daleko od atraktivnog.

  Slika na terenu bila je prekopirana iz meča sa Čukaričkim, gosti se naravno nisu zablindirali i veoma drsko su se usudjivali pripretiti Žiliću iz kontra napada, iz jedne takve akcije Mogren je u 12 minutu i poveo golom brzonogog Zeca. Tek taj gol razdrmao je malo 'oklopnike' pa je samo minut kasnije, Kocić zakucao loptu pod prečku sa 4-5 metara. Usledili su silni napada FC Sartid-a prema golu Budvana, da bi tek u 40. minutu iz jedne kolosalne prilike Vasković uspeo da postigne gol i obezbedi miran put u svlačionicu.

  Nastavak meča doneo je istu sliku, FC Sartid je napadao ali činilo se da sve to radi preko k***a jer mora, Mogren je nastavio sa oštrom i muškom igrom a FC Sartid sa davljenjem lopte, odugovlačenjem itd...naravno, bilo je i nekih dobrih akcija ali u tom bledilu igre ništa nije moglo raspoložiti gledaoce.

  Od 55. - 60. minuta traje period apsolutne dominacije FC Sartid-a, Mogren je u tim trenutcima bio totalno razbijen i čitavih 5 minuta nije centar prešao, igrači FC Sartid-a uspevali su da izgrade sebi prostora za šut sa ivice šesnaesterca, ali se niko kao po starom dobrom običaju nije usudio ni da proba da šutne, jedini koji za to imaju hrabrosti Kekezović (izašao ranije) i Kulić (nije ni igrao) nisu bili u tim trenutcima tu, ostali su hteli da se ušetaju u gol, ali igrom slučaja nekako ih nije htelo.

  A onda pad kakav niko nije očekivao, Mogren je počeo da napada, i gol je bukvalno visio u vazduhu, u tih 10-tak minuta Mogren je stvorio 3-4 odlične prilike za gol koliko nije za ostalih 80. minuta, ipak i to im nije bilo dovoljno da savladaju Žilića pa im je pomogao Damjanović postigavši prekrasan autogol sa 20-tak metara...za špice.

  I pored ovog izjednačenja, ništa se nije promenilo, u igri su tada bili uglavnom igrači koji nisu spremni da ponesu toliku odgovornost, a jedine koje treba istaći su Kocić (odličan povratak), Vasković (mada može to i mnogo bolje) i Radosavljević, ostali, pogotovo odbrana nisu zaslužili ni prelazne ocene.

  Najbolji strelac Mirosavljević se obrukao u 85. minutu kada je sa 6 metara promašio prazan gol i propusti da reši pitanje pobednika.

  Na samom meču najveću pažnju privukli su navijači Mogrena, njih oko 30-tak došlo je da bodri svoju ekipu, nisu imali ni jedan transparent, niti jedan šal, pa nas možda to dovodi do zaključka da nisu možda bili u pitanju neki studenti po Bg-u, zna se da njih baš ima....Uglavnom su pevali klasične pesme, Napred Mogren, I ko ne skače taj je Varvar (zanimljivo...) Sa druge strane bilo je uzvraćeno 'Ovo je Srbija' i 'Oj Djevojko Milijana, prošetaj mi ******** prošetaj ga gore dole, dok te ruke ne zabole'  

  Dakle, 4 izgubljena boda u mečevima sa Čukaričkim i Mogrenom kod kuće mogu samo da zabrinu upravu, stručni štab pa i same igrače, biti prosečan je ipak najlakše...

02.09.2002.